ZAŠTO SI ROðEN

Dali  postoji  svrha  za  ljudski  Život?  Dali život,  poslje  svega,  ima stvarni značaj? Ovdje je divna istina.

 Knjiga zvana Biblija tvrdi  da počinje odkrivanje osnovnog, potrebnog znanja-uputni priručnik  da ljudski Tvorac stoji sam sa konačnim svojim proizvodom-čovječanstvo. Može li Biblija odkriti svrhu iza prisutnosti čovječanstva na zemlji. Dali ona razjašnjava zašto je čovjek onakav  kakav je-od jednom tako tvoran ipak tako razoran? Dali ono razjašnjava zašto je čovjek  beskrajno nesposoban pred samim  svojim problemima, pored tako divne intelegencije iproizvodljive moći? Dali to dava rješenje? Dali nam to dava nadu?

Odlučan Odgovor

Na sva ova važna pitanja, odlučan odgovor jeste jedno slavno da! Ovdje, tad, jeste našeg Tvorca važna poruka za čovječanstvo. Kako ova izgubljena dimenzija u znanju mogla je biti  preskočena kroz ove milenije jeste odvratno kao osnovna istina koju Biblije stvarno odkriva! Dali je čovječanstvo bilo stvoreno I postavljeno ovdje na zemlju od intelegentnog I svemogućeg  Tvorca za drukčiju svrhu? I ako jeste, kakva je ta svrha-I zašto je to ljudstvu podpuno nepoznato?

Ili, na drugu ruku, dali je ljudski život postignut, preko dugog vremena kroy milione godina, iz nižih životinjskih bića, sa jednim postupkom evolucije? Dali smo mi živa bića stvorena i formirana kako smo mi čisto sa prirodnim proizvodom i žiteljskom snagom? Ovo su od dva moguća postanja. Danas teorija evolucije ima veliko priznanje.

Ipak prvi stih prve glave u Bibliji kaže pozitivno da Bog postoji-I da je on stvorio nebo I  zemlju.  Prva  glava  takoñer  ističe  pozitivno da čovjek  nije potomak iz nižih životinjskih vrsta, I da čovjek nije životinja. Prva riječ u Bibliji kaže: “U početku stvori Bog nebo I zemlju” (1. Mojsijeva 1:1)

Ti Nisi Životinja

Sada svidi, u stihu 21 1. Mojsijeve 1: “I stvori Bog kitove velike I sve žive duše što se miču… po vrstama svojim, I sve ptice krikate po vrstama njihovijem…” Onda u stihu

25: “I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem…” I u stihu 26. “Po tom reče

Bog, ‘da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi’”

Ovo govori prosto Bog je stvorio ribu po vrstama svojim, ptice po vrstama njihovim, stoku po vrstama njezinijem, čimpanyu po vrstaama njenim-ali Bog je stvorio čovjeka po svom vlastitom “obličju”. Ovo odkriva jasno, bez pogovora, da čovjek nije životinja. Čovjek je stvoren po obličju Božijem. Čovjek je stvoren da ima dodir sa Bogom-vezu s Bogom-podpuno oprečan životinji. To će biti mnogo jasnije kako mi budemo nastavili.

Ali zašto je Bog stvorio ljudska bića u opšte? Dali je tu bila specijalna svrha? Dali to postoji neki značaj za ljudski život, nerazumljiva od ljudi? Čovjek, izgleda, podbacio je da shvati tu svrhu.

Sad razgledaj oko sebe. Pogledaj sve druga bića I formu tih živih bića. Koliko je od njih  moguće  da  misle,  planiraju,  osnivaju  I  da  onda  pušte  u  pogon,  sa  radom  ili stvaranjem, ono što je bilo zamišljeno, odreñeno I isplanirano?

 Nagon, Umjesto Razuma

  Sa nagonom dabar pravi zagradu. Ali sve te zagrade slijede isti kalup. Dabar ne može da izmisli nešto novo, različitiji način da bi napravio branu mnogo drukčiju. Mravi mogu da naprave mravinjak; zmije I  glodavci kopaju rupe; ptice prave gnjezda. Ali oni stalno slijede isti način. Tu  nema orginalnosti, ni osnove ili jedne druge ideje, nema novog pravljenja.

Dabrove  brane,  mravinjaci,  zmijine  I  glodvčeve  rupe,  ptičija  gnjezda  su  sva napravljena nagonom. Uzmi, za primjer, jedan pokus sa tkalčevim pticama. Za pet sledećih  generacija, tkalčeve ptice držane su na mjestu gdje nije bilo materijala za praviti gnjezdo.  Peta generacija nikada nije vidila gnjezdo. Ali kada je materijal za gnjezdo, pored drugog materijala, bilo pristupačno, peta generacija je odmah napravila gnjezdo. I to je bilo tkalčeve-ptice gnjezdo- ne crvendača gnjezdo ili laste gnjezdo ili jastreba gnjezdo.

Čak  I  veće  životinje,  snabdjevene  sa  onako  kakve  su  sadivnim  nagaonom, nedostaje  im      jednaka umna sila čovjeka.  Na drugu ruku, čovjek  ne djeli taj divni nagon koji se nalazi u životinjama. Čovjek može da osnuje I napravi veliki nasip kao što je Grand Coulee u Vašington Državi, na Pcifiku Sjeverozapadno. Čovke može da napravi tunel ipod planine ili rijeke. Čovjek može da izmisli I napravi uatomobil, avion, ratni brod, podmornicu. Čovjek na samo, od svih Božijih stvorenja, jeste u mogućnosti pristupiti stvarnoj stvaralačkoj moći.

Kako Je Čovjek Upotrebio Svou Moć

 Vidi, ipak, na ono što je čovjek stvarno uradio sa stvarima imajući intelegenciju i sposobnost  da  proizvede.  Hiljade  godina  unazad  on  je  naučio  kako  rukovati  sa željezom, čelikom I ostalim matalima. On je napravio alat, podigao grañevine-ali je on takoñer napravio sablju i strelu i pošao je da razara!

Čovjek je naučio kako da organizuje svoju rodbinu u gradove, grupe, nacije. Ali za kakvu je  korist on postavio organizacije koje kontroliše? On je organizovao moguća- tijela za armiju, i počeo je pobjeñivati, razarati, i stjecati sa uzimanjem rañe nego sa proizvodom i stvaranjem.

Čovjek je otkrio da silu koju on ima dozvoljava mu da stvara eksploziv, tako da može  da  pokreće  brda  po  potrebi-ubrzo  je  odpočeo  da  napreže  mnogo  mahnitu energiju svoje  nacije, na dragocjenim troškovima, nastojeći da proizvedu neuklarno oružje brže nego njegovi  neprijatelji-i on je već proizveo oružje masovnog razora da može uništiti cjelo čovječanstvo na ovoj zemlji.

 Dali Je Bog Stvorio Čovjeka Tako Razorna?

 Zašto je jedan sveznajući Tvorac stavio čovjeka na zemlju? Dali je Tvorac osnovao i stvorio čovjeka takvag kakav je-sa tako velikom intelegencijom i stvaralačkom moći, a tako razorna, i tako bespomoćna pred samim svojim važnim problemima? To može biti jako potišteno doznati  pravo  razjašnjenje o  odvratnom  svjetskom  uslovu,  njihovom uzroku-kak je to sve postalo-i  stvarnu svrhu za        za ljudsko postojanje. Biblija nam govoti-ako mi slušamo-kako se to dogodilo da ova osnovna istina je bila odbačena i pregledana.

Jedan od prvih stvari me treba da shvatimo, što je bilo podpuno predledano I Biblije jete ovo: Stvaranje Adama nije bilo završeno! Prva glava 1. Mojsijeve-zvane “postanje” glava-u stvari ne  pokazuje podpuno stvaranje pored svega. Čovjekovo stvaranje nije bilo završeno. Što je bilo stvoreno, kako piše u Postanju 1, bilo je fizičko stvaranje- smrtan, fizički čovjek I žena-fizički materijal sa kojim se stvara duhovno stvaranje.

Biblija prosto pokazuje ovo kako ćemo to vidjeti kasnije: Što Bog u stari  je stvorio u ljudima jeste konačan, veličanstveno majstorsko djelo sveg svog rada i stvaranja. I to će biti-kad se završi-hiljade miliona živih bića-biće onda dihovni-u carstvu Božijemu.

 Čovjek Je Tjelesan…Bog Je Duhovan

Sad da se vratimo unazad i da vidimo tjelesno stvaranje čovjeka. U 1. Mojsijevoj

2:7,  to je jednostavno izjavljeno: “I stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh života; i posta čovjek duša živa”. Kada je Bog dunuo duh-vazdzh- da diše kroz ljudski nos, taj čovjek-sastavljen od “praha zemaljskog”-postao je duša.

Bog je sastavljen od Duha-ne od fizičkih stvari (Jovan 4:24). Ali nigdje Biblija ne govori  da  je čovjek duh. Nigdje u Biblije nemože se naći izraz “besmrtna duša” ili “besmrtnost duše”. Sada produžimo sa 1. Mojsijevom 2:8-9: “I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na Istoku; I  ondje namjesti čovjeka, kojega stvori. I učini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka  drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla”. “I zaprijeti Gospod Bog čovjeku govoreći, ‘jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu, ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš” (stih 16-17).

Sad  što  smo  mi  vidjeli?  Bog  je  stvorio  čovjeka  smrtnog-sastavljenog  od  fizičke stvari. U 1. Mojsijevoj 3:19, Bog je rekao Adamu: “Jer si prah i u prah ćeš se vratiti”. Vidi što je ovdje predstavljeno i odkriveno ovdje. Drvo života predstavlja vječni život (1. Mojsijeva 3:22)Adam I Eva nisu, još, imali vječni život. Od njih je traženo da izaberu.

Takoñer u vrtu je bilo još jedno drvo koje simbolično znači-drvo “znanja dobra i zla”. Izabrati  pogrešan izbor sa uzimanjem pogrešno drvo proizvelo bi smrt. “umrijećeš”, rekao je Bog-ako oni ne poslušaju i izaberu to drvo. U drugoj riječi,  kako mi čitamo u Rimljanima 6:23, “Jer je plata za grijeh smrt, a dar Božiji je život vječni”. Jevanñelje je dobra vijest o vječnom životu u carstvu Božijemu.

U stvari,  to postoje, poredsvega, samo dva osnovna  načina života-dvije različite

filozofije. One putuju u oprečnom pravcu. Ja ih ističem jednostavno: Jedan je način samo za dati-drugi za uzeti. Više naročito, jedan stav poniznosti i izražene brige prema drugima  jednak   svojebrižnost.   To  je  put  saradnje,  brige,  pomaganja,  djelenja; razmatranja,  strpljivosti  i  blagosti.  Mnogo  važnije,  to  je  takoñer  način  poslušnosti, pouzdanje na i vjerovanje samo u Boga. To je Bogom-središnji način, za ljubav prema Bogu i ljubav prema susjedu.

Oprečni jeste samovoljnost način čeznje, žudnje i grabežljivosti; natjecanja i svaña;

zavisti i ljubomore i bezbrižnosti za dobro prema drugima.

Povod Miru i Radosti

Ako Tvorac jeste jedan Bog ljubavi- ako naš graditelj je jedan Bog svemoguć-dali je on   zanemario   da   snabdije   jedan   put-jaedan   povod-da   proizvede   mir,   radost, blagostanje i  uspješan život? Tu treba da bude jedan povod za svaki učinak. Ako tu treba da bude mir, radost, izobilno napredovanje, nešto treba da ga prouzrokuje. Bog ne može biti Bog bez snabjevanja jedan povod za svaku želju dobra.

Zar to nije vrijeme da mi shvatimo da u ljubavi za čovječanstvo on je stvorio, Bog je takoñer stvorio i postavio neumoljivo u pogon jedan način života koji bi proizveo svaki dobar rezultat. Bog je zabranio Adamu i Evi da uzmu plod sa drveta znanja dobra i zla, pod kaznom smrti. Zašto? Zato što je on želio da oni izaberu način svakod poželjnog dobra-zato što je on želio da oni izbjegnu raditi zlo, patnju, bol, žalost, tugu. Stoga, uzimajući ovaj plod bio je simbol prestupa Božijeg zakona.

Uzeti sa drveta života bilo bi simbolično primitak dara Božijeg Duha svetoga, pravu ljubav od Boga (Rimljanima 5:5) koje ispunjava njegov zakon (Rimljanima 13:10) i koji Bog dava onima  koji ga slušaju (Djela 5:32). Razmotri dalje: Jedan voljeni Bog nebi upozorio prva živa bića na  smrtnu kaznu bez da nije podpuno odkrio njima njegov način,  način  poslije  sustavno  ureñen  kao  Deset  Zapovjesti-prestup  koji  donosi  tu kaznu. Sjeti se da detalji nisu napisani ovdje-samo visoko skraćeni povrh svega kratki sadržaj o onome što ih je bog učio.

Stoga Bog je razjasnio u podpunosti Adamu i Evi njegov način života-“dati”. Bog je već  postavio  u pogon zakon koji je proizvodijo sve dobro. On je takoñer razjasnio način  koji  prouzrokuje  zlo-neposlušnost  njemu.  Mnogo  jasnije  rečeno,  Bog  je  dao čovjeku njgov  vlastiti  izbor. On je mogao izabrati način svega  dobrog ili on može izabrati zlo. To je prestup Božije volje-rañe nego Bog-što prouzrokuje sve zlo koje je palo na čovjeka. Izbor je čovječiji. Što čovjek posije, ono i požanje (Galatima 6:7).

Ipak ovdje je važna tačka: To je bilo potrebno Adami i Evi da vjeruju Bogu. Oni nisu mogli,  sami po sebi, znati način mira i radosti. Ali Bog je otkrio njima način dobra, i način zla.  Sad dolazimo u 3 glavu 1. Mojsijeve. “A zmija bješe lukava mimo sve zvijeri poljske, koje stvori  Gospod Bog” (stih 1). Mnogo od Biblije je pisano u simbolima. U Otkrivenju 12:9 i 20:2  sombol  ymije jeste prosto rastumačeno da predstavlja ñavola. To je, svakako,  danas izvan  vjerovanja u ñavola ovih dana, Biblija jasno govori o ñavolu, po imenu Sotona.

Vidi, sada, iskušenje.

Lukavo   Iskušenje

 “Pa reče ženi, ‘je li istina da je Bog kazao, “Da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu”?’ A žena odgovori zmiji, “Mi jedemo roda sa svakoga drveta u vrtu; samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog “ne jediti i ne dirajte u nj, da ne umrete”’ A zmija reče ženi, ‘ne ćete vi umrijeti. Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa čete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo’” (stih 1-5).

Pripovjest ovdje pripisuje prepredeno lukavstvo ñavolu. Prvo, on je zlooglasio Boga.

U stvari, on kaže: “Vi se ne možete osloniti na riječi Boga. On kaže da ste vi smrtni i možete umrijeti. On zna bolje od toga. Vi trebate odlučiti sami od sebe što je dobro a što nije”.

To je isključivo pravo Boga samoga da odluči što je dobro a što grijeh-što je dobro a što zlo.  Bog  nije  povjerio  čovjeku  pravo  ili  moć  da  odluči  što  je  grijeh-ali  on  nas prisiljava da odlučimo da li da griješimo, ili da držimo njegov zakon. Adam i Eva imali su samo Božiju riječ da su oni smrtni i da mogu umrijeti. Sad je Sotona pogovorio to. Kome su onda trebali da  vjeruju? Oni nisu imali dokaz, izuzev Božije riječi. Ali sad Sotona  zlo oglasio to i tvrdio pprečno.

Sotona je rekao da njihova itelektualna moć je tako velika da oni mogu odlučiti za sebe što je dobro a štp je zlo. To je jedno Božije-sključivo pravo. “Pa ćete postati kao Bog!” kaže Sotona. Tako je Sotona uticao na njihovu ljudsku čeznju. Oni su dozvolili da misao uñe u njihov um da oni imaju intelektualnu moć tako veliku da oni mogu da preuzmu pravo da proizvedu znanje što je dobro a što zlo!

Intelektualno uobraženje uhvatilo ih je. Oni su bili podjarmljeni, opijeni sa taštinom na sjajan vidik. Kako, poslje svega, mogu oni biti siguri da im je Bog kazao istinu? Oni su  vidjeli  (stih  6)-oni  su  posmatrali-da  je  zabranjeno  drvo  dobro  za  jelo,  divno  u njihovim očima i poželjno da jednog učini mudrim.

 

Intelektualna čeznja bila je pokrenuta. U njihovoj taštini oni su stavili svoje povjerenje u ljudsko shvaćanje. Oni su odlučili da odbace odkriće dato od Boga i da naprave pravi prvi naučni opit. Oni su uzeli zabranjeni plod i pojeli ga.

Oni su uzeli na sebe pravo da odlučuju što je dobro o što je zlo. Učinivši tako, oni su odbacili  Božiji  zakon  i,  odbacujući  ga,  iz  nužde  oni  su  izabrali  način  koji  ga  je prestupio. Oni su predvodili u odluci za sebe što je dobro a što zlo-što je pravednost a što grijeh. I čovječanstvo to radi što izgleda pravedno u njihovim očima od tada.

I kako su oni to učinili? Oni su 1) odbacili odkriće i oslanjali se podpuna na 2) posmatranje, 3) ispitivanje i 4) ljudsko rezonovanje. I to je stvarno osnovni metod rezonovanja upotrebljeno od modernog čovjeka. I konačni rezultat toga opita? Oni su umrli.   Najglavnija   potrebna   dimenzija   znanja   je   izgubljena   iz   njihove   naučne procedure.

Tu ima mnogo potrebnog, osnovnog i važnog znanja izvan moći čovjeka da se odkrije.  Takavo važno znanje kao što je čovjek, zašto je čovjek-zašto je stavljen na yemlju i za  kakvu  svrhu.  I ako ima svrhe,  kakva  je svrha? I kako mi to možemo doznati? Kakav je način k miru? Mnogi narodi traže mir-ipak mnogi ga ne nalaze.oni ratuju! Kakva je stvarna vrijednost u životu? Ovaj svijet traži lažnu vrijednost. Ovo su mnogo važne stvari da ih čovjek znade. Ipak on mpže da traži za odgovor uzaludo. On može to znati samo kroz otkriće.

Uzimajući na sebe zabranjeni plod, prva živa bića uzeli su na sebe odluku što je dobro a  što  jr  zlo.  Tako  čineći,  oni  su  odbacili  činjenicu  da  Božiji  živi,  neumoljivi duhovni zakon  jeste način dobra-učinak sveg dobra-i njegov prestup jeste način zla- učinak sveg zla. Pošto su oni, i ljudstvo u cjelini poslje njih, uzeli na sebe da odlučuju što je dobro, oni su od nužde  slijedili način koji je kontra Božijem zakonu. Oni su slijedili put koji proizvodi sva bezvrjedna  brda zla koji se sakupio u ovom bolesnom svjetu.

 Žto Je Izgubljeni Obseg

Šta, onda, jeste izgubljeni obseg sveg znanja? To je otkrivenje od Boga!

Iako je namisao odbačena od prvih živih bića-i ako je odbačena od  čovjeka uopšte. Bog je   oporučio čovječanstvu svoje osnovno znanje. Mi to imamo u zapisima. Sveta Biblija jeta to otkriće. Ona sadrži istoriju, upustva, nadahnuće i proročanstvo. Ona ne sadrži sve znanje,  Ona  ima to osnovno, znanje fundamentalno drukčije nedokučivo čovjeku.

Što, onda, je pogrešno sa znanjem proizvedeno danas? Mnogo važna dimenzija je izgubljena!  Greške  obično  dolaze  zbog  preuzetnosti  pogrešnih  obećanja,  uzetih neoprezno bez dokaza, i onda zidati na tom obećanju. Kada ta osnovna predpostavka ili obećanje je pogrešno, cjelokupna gerñevina podignuta na tom jeste pogrešna.

Alat  modernog znanja  jeste motrenje,  ispitivanje i rezonovanje. Dali je ovaj  alat

pogrešan. Nije. Pogreške dolaze od odbacivanja otkrića. Pošto otkrivenje jeste početni uvod.  Kada  čovjek  zamjene  svoju  vlastitu  pogrešnu  predpostavku,  mnogo  važna dimenzija znanja je izgubljena.

Božija Riječ- njegov uputni priručnik za čovječanstvo-jete temelj svemu znanju. To nije iznos-potpunog znanja. To je temelj-iskreno obećanje-ta polazna tačka-pojam koji upravlja pristup ka postizanju daljnjeg znanja.

Čovjek Treba Proizvoditi Znanje

 Bog je naumio da čovjek       pridonese naknadno znanje. On nam je dao osnovu- temelj-uvod-pojam.  Ali  on  takoñer  snabdio  nas   sa  očima  sa  kojima  možemo posmatrati.  Sa  rukama  i  nogama  da  istražujemo  i  mjerimo.  Sa  sredsvima  da uspostavimo labaratorije, istražne-cijevi, ispitivanja. On nam je dao divan um sa kojim mi možemo misliti.

Ako aviom iz Londona krene za New York pogrešnim pravcom, on neće stići na pravo  mjesto. To je isto tako važno da se započne u pravom pravcu, za pravednu predpostavku,  sa  pravilnim  pristupom, u ovom  pristupu znanja proizvodnje. Bog je namjerio da čovjek upotrebljuje razmatranje, ispitivanje i ljudsko rezonovanje. On nas je snabdio sa osnovom-temeljom. Da krenemo u pravilnom pravcu, sa pravim pojmom. Ali naši prvi roditelji odbacili su mnogo važnu dimenziju u svem znanju. I čovječanstvo je produžilo da obacuje taj isti temlje sveg znanja.

Proizvodnja  znanja  počela  je  da  radi  bez  osnove-zasnovane  na  pogrešnom predpostavkom  i  krivom  predpostavkom.  Zbog  toga  je  ljudskog  znanja  proizvod podbacio da rjesi ljudske probleme, i izlječi svjetski problem.

Prisiljen Da Izabere

 Sjeti  se,  rekao  sam  stvaranje  je  još  u  pokretu.  Odnoseći  se  na  zapise  u  1. Mojsijevoj,  Adamu  je  bio  za  badava  ponuñen  vječni  život.  On  je  bio  prinuñen  da izabere.   On  i  Eva  su  odbacili  osnovno  znanje  odkriveno  od  Boga-isto  kao  što čovječanstvo radi  od tadaj. Oni su odbacili način kako je Bog postavio u pogon da proizvodi mir, napredak, radost i veselje.  Oni su ograničili postignuće znanja njihovom ljudskom umu.

I od tada, čovjek pokušava ići svojim vlastitim putom-upravljajući sam sobom-živjeći “uzmi”  način, bez brige za ostale. I ljudski način prouzrokovao je u svim gorama zla koje se skupilo  u  ovome svijetu.   U tom je razjašnjenje o zlu koje postoji u “mnogo unapreñenim” i “razvijenom” dijelu svijeta. Oni imaju naobrazbu-ali sa velikim, djelom dimenzije izgubljene.  Naobrazba bez znanja o smislu života. Znanje koje može da proizvede  kompjutere,  leteće  misije  u  svemir  i  nazad,  ali  ne  može  riješiti  ljudske probleme.

I zašto? Pošto je problem duhovan i čovjek je odbacio znanje Božijeg zakona-način života  koje bi sprovelo mir i svjetsko dobro. Ali Bog je ostavio bolesno čovječanstvo svojoj sudbini? Nikad.  Božije duhovno stvaranje još je u pogonu.

Pravi odgovor je iznešen od Jova. “Kad umre čovjek, hoće li oživjeti? Sve dane vremena koje mi je odreñeno čekaću dokle mi doñe promjena. Zazvaćeš, i ja ću ti se odazvati;  djelo  ruku  svojih  poželićeš””(Jovu  14:14-15).  Poslednji  dio  svog  navoda, mnogi često pregledaju, jeste ključ u svoj ovoj zagonetki. ““jelo ruku svojih poželićeš”.

Razmotri  to.  Job  je  znao  da  je  on  samo  jednostavno  rad  u  Božim  rukama.

Jednostavno jedan komadić ilovače u rukama Majstora Lončara.

 Mi Smo Božija Izradba

 Prorok Isaia takoñer je razjasnio ovo takoñer: “Ali sada, Gospode,  ti si naš otac; mi smo ilovača, a ti si naš lončar, i svi smo djelo ruku tvojih” (Isaia 64:8). I pozivajući nas da izañemo iz  groba, na vaskrsnuću, Bog ima želju da završi rad u svojim rukama. Model,  iz  koga  će  završeni  duhovni  proizvod  će  se  proizvesti,  jeste  materijalna sirovina-smrtna ljudska ilovača.

U 1. Mojsijevoj 1, Bog je uobličio i stvorio čovjeka fizički. Ali mi nemamo, kao živa

bića, duhovni karakter Boga. Za vrijeme ovog života, za one koje Bog pozove, ako se

 

oni pokore i odazovu, Bog odpočne da preinačuje i stvara ih duhovne, tako da oni postaju više i sve više kao on u duhovnom karakteru.

Bog nam kaže da oni koji su pozvani i preobraćeni biće voñeni Duhom svetijem (Rimljanima 8:9, 14). Duh sveti radi u nama i, sa svojim prisustvom u našem životu, mi možemo pridonjeti “plod duhovni” (Galatima 5:22-23). Isus će živjeti svojim životom u nama (Galatima 2:20). Poslije promjene mi ćemo hoditi u “novom životu” (Rimljanima

6:4), oblačeći se u “novoga čovjeka” (Efescima 4:24) i rastući u “mjeru rasta visine

Hristove” (stih 13).

Osim onih koje Bog specijalno  i pojedinačno pozove, Bog ostavlja čovjeka da piše svoje  lekcije u ljudskom iskustvu. Čovjek je izabrao da se oslonja sam na sebe pod uplivom Sotone. Bog dozvoljava čovjeku da dokaže izvan pitanja svoju nesposobnost- bez  Božijeg   Duha   svetoga-da  živi  životom  koji  donosi  mir,  radost  i  sveopšte blagostanje.

Sad  da  se  osvrnemo  u  kratko  na  važnost      izbavljenja  u  svem  ovome.  Što  je izbavljenje?

Mi  čitamo  u Efescima 2:8, 10:  “Jer ste  blagodaću spaseni kroz vjeru…Jer smo njegov  posao, sazdani u Hristu Isusu za djela dobra, koja Bog naprijed pripravi da u njima hodimo”.  “Mi” u Novog Zavjeta jeziku obično znači Hrišćani-oni koji su iskreno preokrenuti. Mi, onda,  smo Božiji posao. Da! “Stvoreni”-sada smo stvoreni-za kakav objektiv-za kakvu svrhu? Vidi  ovo! “Za djela dobra”! Mi nismo spaseni zbog našeg rada (“Ne od djela da se niko ne pohvali”-stih 9), već “za djela dobra”. Mi smo spaseni, ne sa radom, već sa svrhom da mi  sada  možemo proslaviti Boga sa hoñenjem u dobrom radu (stih 10).

Apostol Pavle ovdje ne govori o Adamovom stvaranju. On je govorio o Hrišćanima, sada,  početi stvarani-u dobar rad. Mi smo njegov posao-Tvorac još uvjek stvara. On oblikuje, kroji, promjenjuje nas, prevodi nas u njegov vlastiti plemeniti, pravedni, sveti, duhovni karakter. “Za to ako je ko u Hrist nova je tvar” (2. Korinćanima 5:17). Da, novo stvorenje!

“i da se obnovite duhom uma svojega, i obučete u novog čovjeka, koji je sazdan po

Gogu u pravdi i u svetinji istine” (Efescima 4:22-23). To sve započinje u sposobnosti našeg uma. Pokajanje, prvi korak u spasenju, jeste promjena uma. Primiti i imati Duha svetoga  jeste   jedna  promjena  uma.  I  tako  novi  čovjek  počinje  da  se  stvara  i pravednosti i pravoj svetosti.

 Roditi Se Opet… Kako?

U ovom novom stvaranju Bog radi u čovjeku, čovjek se mora “roditi ponove”. Bog je stvorio  Adama iz stvari.  Isus je rekao Nikodimu, “Što je roñeno od tijela, tijelo je” (Jovan 3:6). Mi se trebamo roditi ponove da bi ušli u carstvo Božije. Ne opet u tijelu-ne ulazeći u materinu  maternicu, kako je to Nikodim mislio da se mora-već roñeni od Duha-roñeni od Boga. Kako  smo se rodili u tijelu od tjelesnog oca, tako sada mi se moramo  roditi  od  Duha-roñeni  od  Boga.  Mi  se  trebamo  roditi  od  Duha  od  Boga, nebeskog duhovnog Oca.

I ovaj postupak učinjen, u Božijoj velikoj namjeri, od osobe prvo da vidi kako je ogrešan  bio  kao  živo  smrtno  biće,  misleći  i  živeći  suprotno  odkrivenom  zakonu Božijemu. Prvi  korak jeste  pokajanje. Predaja svemogućem  Bogu!  Ali mismo sada “model ilovače”, u rukama Majstora Lončara.

Ako  u  ovom  životu  naše  mišljenje,  naš  stav,  je  promjenjen  dok  mi  stvarno postanemo-u duhovnom  karakteru-novo  stvorenje  u  Hristu Isusu, pokoren  njegovoj volji,  onda  taj  model ilovače, izrañen,  uobličen i napravljen onako  kako  Bog bi to uradio, jeste konačno pretvoreno  završeno stvorenje. Ovo podpuno stvorenje, potom, sazdan u Hristu i jeste završen od njega.

Bog je sazdao sve kroz Isusa Hrista (Efescima 3:9). Isus je bio radnik, onda, koji je stvorio  Adama. Ali naš duhovni početak je u njemu, takoñer. On je postao naš živi primjer-on je  došao u svijet da povede putom. Cjelokupna knjiga o Jevrejima jeste posvećena da nam kaže što je Hristos započeo da radi, šta on sada radi i šta će raditi u buduće: “Bog koji je negda mnogo puta i različitijem načinom govorio ocevima preko proroka, govori i nama u pošljedak dana ovijeh preko Sina. Kojega postavi našljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori” (Jevrejima 1:1-2).

“Sve stvari” odnosi se na cijeli svemir, kako je prevedeno na Mofatovu prevodu. Produžujući dalje u istoj rečenici, “…Koji budući sjajnost slave i obličja bića njegova i noseći  sve  u  riječi  slave  svoje…”  (stih  3).  U  drugoj  riječi,  Bog  svemogući,  Otac, zadužio je  vaskrsnutog, živog Hrista, svog  sina, da upravlja upravom Božijom nad svim cjelim svemirom!

Nekolko  puta  u  Bibliji,  peokrenuti  Hrišćani,  u kojima  živi  Duh  sveti,  nazivaju  se našljednici Božiji i sunašljednici Hristovi (za primjer vidi Rimljanima 8:17). Može li to značiti da  smo mi odreñeni da djelimo tu upravu beskrajnog svemira sa Hristom? Započeti sada u Jevrejima 2:6, navedeno iz Psalma 8:4-6, pitanje se postavlja: “Što je čovjek, te ga se opominješ, ili sin čovječiji, te ga polaziš?”

Da, što je tu o grešnom, smrtnom čovjeku da se Bog treba brinuti o njemu? Ko si ti-

da se Bog brine za tebe’ Vidi ovaj veličanstveni odgovor?

 Izvanredna  Namjera

“Učinio si ga malo manjeg od anñela” (stih 5). Jeste, sad, mnogo većeg od životinje, ali  još  manji  od  anñela  koji  su  sastavljeni  od  duha  (vidi  Jevrejima  1:5-7,  13-14). Nastavlja,  Jevrejima 2:-10: “Umalio si ga malijem nečim  od anñela, slavom i časti vjenčao  si  ga,  i  postavio  si  ga  nad  djelom  ruku  svojih.  Sve  si  pokorio  pod  noge njegove. A kad mu pkori  sve,  ništa ne ostavi njemu nepokoreno… A umanjenoga malijem čim od anñela vidimo  Isusa…” smrtnoga kao što smo mi sad- “…koji je za smrt što podnese vječnom slavom…” kako je to razjašnjeno u prvoj glavi-proslavljen- vladar svemirom- “…Da bi po blagodati  Božijom za sve okusio smrt. Jer prilikovaše njemu za kojega je sve i kroz kojega je sve, koji  dovede mnoge sinove u slavu, da dovrši poglavara spasenja njihova stradanjem”.

Dali ti shvaćaš što ovo kaže? Mi živa bića koja se pokaju, i počnu vjerovati u Boga- vjer ono što on kaže u Bibliji-i prihvatiš žrtvovanje Isusa Hrista-mi ćemo “moći vidjeti koje je nad njegova zvanja, i koje je bogastvo slave nadšljedstva njegova u svetima” (Efescima 1:18).  Odkup, onda, popravka oštećenja-nije uspostava u jednu kondiciju “baš kao dobar” kao Adam prije “pada”. Ne, to je jednostavno bio početak-materijalno stvaranje. Odkup jeste jedno veliko  duhovno stvaranje. Sa tim, Bog stvara u nama nešto mnogo veće i moćnije od Adama prije nego je on zgriješio.

Dali ti vidiš sada što Bog stvara, u tebi i meni? On stvara nešto veće od anñela. On stvara  skrajnje majstorsko djelo u svom cijelom stvaranju. Bog je prvo formirao iz praha  zemaljskog-iz tvari-krv-i-tijelo čovjeka, u obliku Boga. I Bog uzima tu ljudsku familiju kroz  proces, rezultat od kojeg, čak “i kako nosimo obličje zemaljskoga tako ćemo nositi i obličje nebeskoga”-Hristos Isus besmrtni, “drugi” Adam (1. Korinćanima

15:49).

Da, jednom uobličeni, oblikovani, iskrojeni odnoseći se na Božiju svrhu, čak bićemo kao i on, jer ćemo ga vidjeti kao što jest” (1. Jovanova 3:1-2).

Sada Razumiješ Zašto Si Roñen

Petar je to učinio prosto: “Budući da su nam sve Božanstvene sile njegove, koje trebaju k  životu i pobožnosti, darovane poznanjem onoga koji nas  pozva slavom i dobrodjetelju. Kroz  koje se nama darovaše časna i prevelika obećanja, da njih radi imate dijel u Božijoj pravdi,  ako utečete od tjelesnije želja ovoga svijeta” (1. Petrova

1:3-4).

Bog otkriva nama svoj plan odkupa kroz Isusa Hrista. Mi možemo biti spašeni od putova ovoga svijeta. Umjesto izabrati smrt, kao što su Adam i Eva učinili, mi možemo izabrati život.  Kada ti podpuno shvatiš ovu veličanstvenu, divnu istinu, toj će um biti ispunjen sa izvanrednom radosću i slavom. To daje novi smisao životu tako divno da ti nikad nećeš shvatiti puninu veličine njenog sjaja.

To znači, svakako, podpuno odricanje, odbijanje, od tih povredljivih stvari i načina koji  pogrešno izgledaju tako sjajani i privlačljivi u ovom svijetu. Ali tvoje će oči biti otvorene na posljetku prema velikoj obmani-ljuske će odpasti sa tvog slijepog vidjela-ti ćeš vidjeti značaj  života, to je velika namjera, koji ti nikada nisi sanjao da može biti. Odustajući od ovog  svjetskog zla, iskušenja i jama-koje love i razočaravaju, koje se sjaje  i  onda  se  završavaju  u  tugi  i  patnji-jete  ali  pojavljuje  se  iz  velike  tame  u veličanstveno pravo svjetlo, i radost i veselje za uvjek.

U rječima 1. Petrove 1:8, ti ćeš “Radujte se radošću neiskazanom i proslavljenom”.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

9

Posted in Serbian